Po svom životnom iskustvu jako dobro znam da ako ono što postoji u mom okruženju ili u meni nije jednostavno i prozračno, moja životna energija ne teče svojim prirodnim tijekom.  A ako moja životna energija ne teče svojim tijekom ja osjećam da nisam u skladu sa svojom pravom prirodom. Ako nisam u skladu sa svojom prirodom, kako da budem u skladu s bilo kim ili čim drugim?! Najbolje se osjećam kad sam u skladu sa Životom. Upravo zato, za mene je jako važno biti svjesna što je to što koči protok moje životne energije. Što je to zbog čega se ne osjećam onako kako se najbolje volim osjećati. U traženju odgovora najviše mi pomaže moj svakodnevni mindfulness trening ili kako ga radije volim zvati trening svjesnosti.

Treniram već nešto više od pet godina. Tako da već prilično dobro znam da rezultati treniranja nisu odmah vidljivi. Dolaze oni sitnim koracima. Nekad ih skužiš prije a nekad kasnije. Nekad su kao euforija, nekad kao mir, nekad kao sloboda, nekad kao tuga.

Isto tako, sad mi je već puno poznatije da posljedice treninga mogu izaći na scenu potaknute raznim scenarijima. Uz omiljenu pjesmu. Ili inspirativnu knjigu. Možda nakon nešto suza. Ili trčanja. Ili uz neku fotku. Napisani redak. Uz kavicu s frendicom. Susret s neznancem. U samom bivanju. Varijacije scenarija se ne mogu predvidjeti ali definitivno otvaraju srce. A otvoreno srce je put.

Kad redovito treniram, puno brže prepoznam da su posljedice treniranja izašle na scenu. Nekad su ugodne (njih se teže uhvati) a nekad su bolne (njih ne možeš ne uhvatit). Kad završi predstava a ja sam je bila svjesna, osjećam se pročišćeno, mirno i ušuškano. Svoja na svom. Iz moje perspektive naša životna energija je naš najbolji kompas kojim putem ići.