Bez i jedne bore. S utegnutim tijelom. S pixie frizurom. „Natural make up“. Iz sezone u sezonu. Iz trenda u trend. Taman pomisliš na tragu sam joj, kad ono, eno je, već je negdje dalje. Otkad pamtim za sebe, tako je bilo. Uvijek nešto drugo. Ako si jako u trendu možda imaš malo više sreće. Ali ne zadugo. Nema tu opuštanja. Za opstati u svijetu ljepote, brzo moraš dalje. Ako nisi baš u trendu, još ti je teže uhvatit ju. Ali kad malo bolje razmisliš. I mršavi i svijetli, puniji i tamni, i s dugim trepavicama i bez njih, i utegnuti i s malom škembom, svi se u nekim trenucima osjećamo lijepima. Da li zbog toga što sam nabrojala? Ne vjerujem da je tvoj odgovor „da“. To kakvi smo se prikazali pred drugima, daje nam, ili ne daje osjećaj usklađenosti sa zadanim. Ali onaj pravi osjećaj ljepote ne dolazi zbog toga. Dolazi zbog zagrljaja, dodira, osmijeha. Trenutka s djetetom, nećakom. Poklanjajući staroj majci ljubav i pažnju. Nakon zapisanih misli i emocija. Tjelovježbe. Meditacije. Koncerta. Nekoliko stranica knjige. Druženja s tebi dragim ljudima. Jedan od mojih velikih izazova bio je započeti poučavati jogu lica. Ja takva. Bez šminke. S prvim borama i nekoliko kilograma viška. Ali opet, u danima učenja, vježbanja, rada, malo spavanja, vremenom koje sam provela prihvaćajući se takva kava jesam, osjećala sam neku posebnu ljepotu. I još je osjetim. I ti koji ovo čitaš ju sigurno osjetiš za sebe. Ljepota je u tvojoj prirodi. U onome što jesi. Tu nema utakmice. Žurbe i strke. To je stalno tu, s tobom, u tebi. Uz jogu lica bit ćeš korak bliže tom susretu sa svojom prirodnom ljepotom. Izazovi će uvijek dolaziti. Nekad pokleknemo. To je isto sasvim u redu. Ali važno je da nikad ne zaboravimo gdje se uistinu nalazi ta ljepota.