Zna biti vrlo neugodno, ponekad i zastrašujuće, promatrati nemoćno kako tvoje boje blijede. I kako tvoj obzor preplavljuju zagasite koje ti se ni malo ne sviđaju.

Istina je da si tu gdje jesi. Ali istina je i da su ti u tom trenutku ponuđena dva scenarija.

Prvi u kojem te vrtlog rijeke lagano ali sigurno preuzima. Guši svojim neumoljivim ritmom i hladnim bojama.

Drugi u kojem vidiš pozornicu, kulise, aktere. Vidiš i sebe na pozornici svjesnu/svjesnog da imaš priliku utjecati na tijek i završetak predstave. I izabireš biti na sigurnom poput školjke koju je rijeka izbacila na mekani ležaj od lišća.

Meditacija je ta koja ti može pomoći osjetiti i prepoznati taj sićušni trenutak u kojem imaš priliku izabrati biti ušuškana riječna školjka u ležaju od lišća ili komad slomljenog drveta koji se giba onako kako vrtlog vodi pa makar ti se to ne sviđalo.