A i prilično puta se uvjerila u njihovu istinu i snagu. I baš svaki put kad bih osvijestila da upravo to je ono što trebam činiti češće, zaključila bih da sam napokon naučila. Naučila prepuštati se životu da me vodi. I stvarno, jedno vrijeme osluškujem, strpljiva sam, nježna i obazriva prema njegovim porukama. Svidjele se one meni. Ili baš i ne. To mi daje osjećaj sjedinjenosti. Tada ne postojimo Život I ja. Tada postoji samo jedno. Ali ne traje to vječno.

Odjednom neki osjećaj da sve je nešto naopačke. Čini mi se da sam i dalje na tom nekom istom putu ali život i ja postajemo dva različita svijeta. Ja bih ovo a to ne ide. Ja bih ono a to još gore. Ego kreće u potragu za odgovorima. I naravno, pronašao je one koji žele vratiti stare postavke. Međutim, promjena čini svoje pa postavke više nikako ne mogu biti stare. Ponekad ovdje nastane osjećaj kao da se nalaziš u džungli i ne znaš na koju bi stranu krenuo. Usmjeravaš se na preživljavanje. Boriš se za osjećaj jedinstva s početka. A zapravo sve si dalje. Umoriš se. Staneš. Pustiš sve.

Odjednom stižu neke neočekivane situacije. Situacije te neplanirano okruže nekim ljudima. Ganut si s ljubavlju i podrškom. U jednoti si sa životom.

Ovog puta nisam pomislila da sam naučila prepuštati se. Ovog puta znam da učim. Učim da smo život i ja uvijek jedno. I sretna sam zbog toga. Nije uvijek lako prepustiti se. To je ljudski. Trening svjesnosti pomaže da lakše osvijestimo trenutke kada vjerujemo da smo se odvojili. I pomaže nam da više živimo jedno.