Oslobađajuće je osvijestiti da osim njih možemo igrati i neke druge. Uloge su to izvan uobičajenog scenarija. Ne isključuju one ove uobičajene a mogu stvoriti predstavu s potpuno nepoznatim scenarijem. Scenarijem u kojem ni uobičajene uloge nikako ne mogu biti iste. Takve neuobičajene uloge, kreativni su oblik izražavanja u odnosu na onu našu osnovnu esenciju.

Iz moje perspektive oblici kreativnog izražavanja su riječju, pokretom, zvukom i opipom. Vjerujem da nisu jedini. Poznavati svoju esenciju i igrati ulogu kojom ju možemo kreativno izraziti donosi jedan jako lijep osjećaj. Ima onih koji su svoju esenciju osjetili i slijedili od malih nogu. Ima onih koji su ju osvijestili kasnije kroz život. Svi oni koji za njom još tragaju, mogu istraživati treniranjem vlastite svjesnosti.

Da malo pojasnim tekst na svom primjeru. Moje uobičajene uloge su da sam sestra, teta, partnerica, kćerka, zaposlenica a odnedavno i poduzetnica, prijateljica. Kad bih nastavila nabrajati našlo bi ih se još sigurno. Volim svaku od tih svojih uloga. Otkako sam počela trenirati svjesnost i promišljati o tome zašto želim neke stvari u životu koje želim, shvatila sam da je moja esencija sloboda. Što to znači? To znači da u svemu što radim i u svakoj ulozi koju igram vrlo mi je važno imati osjećaj slobode. Osvijestila sam da posebnu razinu slobode, bez obzira na sve uloge koje imam i volim, osjećam kad pišem. Kad se kreativno izražavam kroz riječi i kada to dijelim s drugima. Kad moje riječi pronađu ljude kojima gode i nešto korisno donose, moja sreća je ogromna a ja se tako izražavajući osjećam jako slobodno. I čini mi se da otkako to znam puno kvalitetnije igram sve svoje uobičajene uloge i da mogu dati puno više. A i primiti. Tako život postaje nemirno i uzbudljivo more koje je ipak slađe od mirne bare. Koje uloge ću u tome svemu imati manje je važno. Najvažnije je da što je više živim svoju esenciju. A to je ono što bih preporučila svakome.