A još to pokazati pred drugima?! Teško. Kad se zapitaš zašto, može tu doći do raznovrsnih odgovora. Odgoj, sredina u kojoj živiš, društveno prihvatljiva mjerila, sudbina, ma koje čega se tu može pojaviti kao odgovor. Ali to u načelu nije odgovor. To su samo neka površna objašnjenja. Koja te, vjeruj mi, neće dugo zadovoljiti. A držat će te u svom začaranom vrtlogu. Misli i emocija. Vrtlogu koji te vodi nekako sve dublje. Sve dalje od istine. Posljedica je još veći pritisak. Jer odgovor nije skriven tu. Odgovor je upravo u prihvaćanju nesavršenosti. Odgovor je suštini tvojeg bića. Takav si kakav si. Poseban. Dovoljan. Lijep. Sa svim što jesi. S razlogom si takav. S razlogom ti dolaze iskustva. Da te uče i da spoznaješ svoju ne savršenost, prihvaćaš ju i razumiješ. Savršenstvo u ovoj dimenziji ne postoji. Ako to ne osvijestiš i ne prihvatiš pritisku nema kraja. Ako shvatiš i počneš prihvaćati više ti neće biti baš toliko teško priznati niti sebi niti drugima da nisi savršen i da nisi baš uvijek cool i super. A upravo tada otvaraš put u srž svoga bića. Upravo tada pritisak nestaje. Proces ide. Prihvaćaš sve svoje dijelove sebe. Rasteš. Na putu prema onoj drugoj dimenziji.