Život je u posljednje vrijeme donio raznovrsne situacije. Donosi ih on svakog dana. Ovo su bile situacije koje nikako ne bih svrstala u kategoriju NLO. Želim reći da ipak bile su donekle poznate. Ono što je ovog puta bilo drugačije jest da sam čula šapat: „Nemoguće je da baš toliko situacija vidiš uvijek na toliko sličan način, tu nešto ne štima“. Osjetila sam ogromnu želju vidjeti te iste situacije kroz neke druge oči. Prepoznala sam situacije i jednostavno znala koju mindfulness tehniku trebam i želim primijeniti upravo sada. I u vezi čega. I činila sam to. Posvećeno. Bez očekivanja. Koliko mogu. S jednom jedinom iskrenom željom – Novi pogled.

Do malo prije nisam uopće bila niti svjesna da novi pogled već je bio tu. Sad dok pišem vjerujem da bio je tu i prije nego sam ga osvijestila. Bio je sve jasniji i glasniji. Doživjela sam ga da tu je tek kada su mi poznati Oliverovi stihovi odjekivali u glavi i u potpunosti zaljuljali dušu i umirili um: Vjeruj u ljubav.

Moj prošireni pogled na Ljubav je da je Ljubav neuhvatljiva. Nije dosadna. Nije nikada ista. Nema svoju zemljopisnu širinu niti dužinu. Nema oblik. Nema miris. Niti boju. Definiciju pa tako ni instituciju nikako. Ona uvijek ima svoje note. Ona traži dubinu. Ona traži promjenu. Ona traži rast. Ako je tu daje ti snagu a ako je nema gura te u provaliju. Provaliju bez dna.

Kada je ima, kad ti daje snagu, iz kakvog god oblika proizašla, živi ju, njeguj ju i gradi ju. Kada je nema napusti ju, zahvali joj se, poštuj ju. Što god se događalo ako nema ljubavi nemoj zaustaviti sebe da vjeruješ, živiš i budeš ljubav. Jer jedino tada dolaze novi, ni neslućeni oblici ljubavi

Kad vjeruješ u ljubav i kad živiš ljubav, jedino što možeš iskusiti je još više ljubavi. U tvom životu i životima drugih koje ćeš na bilo koji način dotaknuti.

Kad nema ljubavi ne živiš. Veneš.