Uglavnom su nas učili pravilima pristojnog ponašanja. Jedno od njih je izreći „hvala“ kada nešto dobijemo. Poklon, lijepu riječ, gestu ili pažnju. Nazvala bih to zahvalnošću iz uma. No jesu li nas učili o tome da postoji i „hvala“ iz srca?

Lako je moguće doživjeti ovaj naslov kao pomalo čudan. S potpunim pravom. Ipak smo svi tu na našoj dragoj planeti Zemlji.

Predivna stvar, u odnosu na vremena nekad prije, je ta što nam je manje više svima toliko toga potencijalno korisnog i nadasve zanimljivog, lako dostupno da nam je uz samo malo truda, odricanja i ulaganja, apsolutno sve dohvatljivo.

Smisao ovog bloga nije otkrivati toplu vodu nego podijeliti s tobom svoje čarobne trenutke na ovu temu. 

Nisam ekspert za 5D frekvencije i vibracije ali znam da moje biće već dugo ne prihvaća da je ovaj 3D Život jedina stvarnost. Zašto? Ne znam. Znam samo da čitavog svog, koliko toliko svjesnog života, u sebi nosim osjećaj da postoji „nešto, negdje“ iznad ovoga u čemu se krećem i živim svakog dana. Nešto puno šire, ljepše, svjetlije, toplije, ljubaznije, suosjećajnije.