Prije svega jako puno osobnih promjena. Istina je da ne dolaze preko noći ali kad se osvrnem unatrag jedino što vidim su stvarno svakakve promjene u meni a i svega oko mene. Dovele su me u točku gdje mi nije problem izreći da pomogle su mi da izađem iz višegodišnjeg i bolnog iskustva s anksioznošću.

U našim životima sve se stalno ali pomalo mijenja. Sićušnim i često neprimjetnim koracima. Ali kazaljka stalno šapuće tik tak.

Danas čovjek ima sve više nekih novih izazova koje donose današnja vremena. Meni osobno je jedan od najvećih je konstantna buka.

Lijepo je biti žena svjesna sebe i svojih vrijednosti. Žena koja si dopušta biti ono što jest. Žena koja si dopušta živjeti osebujnost, kreativnost i suosjećajnost.

Vjerujem da se svatko ponekad nađe usred kaosa. U ovom kontekstu kaos vidim kao vrlo intenzivan, čudnovat, neplanski pa stoga i iznenađujući splet okolnosti. Vrtloga koji te upija u svoje autonomno gibanje iako si možda samo nekoliko minuta ili čak sekundi ranije imala/imao neko sasvim drugačije gibanje. Neke druge boje pred očima.