Jutro je obećavalo jedan sasvim uobičajeni dan.

Danas radije biram „izražavanje“. Nekad prije izabrala bih „komuniciranje“. Želim podijeliti s tobom jednu priču kako rad na sebi mijenja čovjeka.

Danas radije biram „slobodno izražavanje“. Nekad prije izabrala bih „komuniciranje“. Želim podijeliti s tobom jednu priču kako rad na sebi mijenja čovjeka. Da me krivo ne shvatiš, ne mislim da sam otkrila toplu vodu. Kada bih krenula u istraživanje vjerujem da bih pronašla puno toga na ovu temu. Vjerujem i šire od onoga o čemu želim dijeliti s tobom. Samo želim reći da mijenjam se. I sviđa mi se to.

Do ne tako davno, negdje u dalekom predjelu moje svijesti, postojala je neka naučena, bez previše mozganja preuzeta definicija i podjela na verbalne i neverbalne komunikacije. Poimanje tih neverbalnih, koje me sve više inspiriraju, također je, do nedavno, bilo negdje prekriveno, najblaže rečeno prašinom. 

Trenirajući vlastitu svjesnost i budeći vlastitu prirodu počele su mi dolaziti u svijest i neke nove informacije. Ne kroz čitanje. Nego onako hodajući kroz život. Ne mogu reći da sam tragala baš za takvim informacijama. Ali tragala sam za novim informacijama koje su mi bile potrebne za razumijevanje sebe i drugih u odnosu sebe i drugih. Tako je večeras odjednom ova tema pokucala na vrata moje svijesti.

Znam za sebe da se volim izražavati radije kroz pisanje nego govorenje ali isto tako znam da baš često ne mogu pronaći prave riječi. Jednostavno ne postoji takva kombinacija riječi koja može izraziti upravo to što bih ja željela. Onda sam kroz vrijeme počela shvaćati da se puno bolje mogu izraziti kada nedostatak poruke izražene riječju nadopunim fotografijom. Ali ipak ponekad ni to mi često nije dovoljno. Tražeći odgovore na neka svoja životna iskustava iz ne tako davne prošlosti, odjednom sam shvatila da se ponekad najpotpunije izražavam kroz neki svoj osjetilno energetski način. Iza toga počelo je dolaziti novo razumijevanje i gledanje na ljudske različitosti i oblike izražavanja tako da postalo mi je jasnije da isto tako ne mogu svakome prenijeti poruku ako drugi nemaju u svijesti da i to je jedan od mogućih oblika izražavanja. Ti drugi vjerojatno u svojoj svijesti imaju svoje oblike izražavanja. A tako i primanja poruka.

Crtanje, plesanje, građenje, kiparenje, keramičarstvo, izrada nakita, hortikultura, šivanje, pokret, psihoterapija, coaching, ma čudesa vrsta izražavanja postoji. A ja sam na neki način, nemajući ovo u svojoj svijesti bila puno zatvorenija za razumijevanje drugih koji su možda imali dragocjene poruke za mene a slali su ih svojim posebnim i individualnim načinom izražavanja koje ja nisam znala prepoznati. Kao što sam i ja, isto tako nekim svojim načinom slala nekim drugim ljudima. Ova pričica je poziv svima i samoj sebi da radimo i dalje na proširenju svoje svijesti jer prihvaćajući i razumijevajući druge i njihove oblike izražavanja i primanja pa da postignemo više sklada u našem suživotu na dragoj planeti Zemlji. Ili gdje god. Ali među nama.

Naša životna energija je naš najbolji kompas koji nam pokazuje vrlo precizno što je to što traži pozornost, čišćenje i rast.

Ne bih željela ulaziti u neke pretjerane definicije. Nema niti potrebe. Nisam stručnjak za definicije. A nije mi ni cilj to biti. Za početak želim samo oživjeti osobni doživljaj te riječi.