Vjerojatno ćeš prepoznati neke svoje životne situacije u kojim se osjećaš kako slobodno, neopterećeno i sretno letiš kroz život. Osjećaš se da možeš apsolutno sve jer napokon si na putu da ostvariš ono za čim ti srce toliko drugo i željno traga. Prepoznat ćeš sigurno onda i priču da baš tada kad si se tome prepustila/prepustio došla je neka čudna faza koja ti nije bila ni na kraj pameti. I nije baš da ti se sviđa. I sve si misliš da sad joj tu nije mjesto. To je faza u kojoj sumnjaš da je onaj let bio istinit i stvaran.

Da upravo to. Unutarnji dijalog. Iako možda nekome na prvu zvuči pomalo pomaknuto, zapravo je sasvim uobičajeno. Događa se stalno, samo nekad svjesno a nekad nesvjesno.

Vezu s unutarnjom mudrošću danas doživljavam kao iskonsku i najvažniju vezu.

Pišem ovo i zbog tebe koju/kojeg će pronaći ove riječi. Ali i zbog sebe. Da nam ostane ova pričica tu negdje pri ruci. Da ju ponekad pročitamo. A možda se tako onda češće i sjetimo da u nama od rođenja  postoji ono što nam je iskonski potrebno.

Vjerujem da je svatko od nas osjetio neku vrstu nelagode na svoj način. Iako su trenutno baš popularne, ipak svi nosimo različite patike.